Studiranje u inostranstvu – moja priča

Mirjana Rupar (Mostar, BiH), 01.08.2019.

Studentski život u Mostaru 2006. godine se činio i više nego zanimljiv - zimi mnogo kafića i nezaboravni izlasci, ljeti more na udaljenosti manjoj od dva sata – šta je više jednom studentu potrebno! S godinama se prioriteti mijenjanju, međutim, jedino što se u Mostaru mijenjalo je bio sve veći broj kafića. Pozorište s programom, muzeji, mogućnost učenja stranih jezika, praksa u svojoj struci, bilo kakav posao gdje se może steći profesionalno iskustvo, usavršavanje na bilo kojoj razini,  bili su nepoznanica tom gradu. Nakon završenog studija u Mostaru, u svoj životopis sam mogla dodati još pet godina iskustva rada u kafiću i niti jedan dan radnog staža. Koliko god sada zvučalo negativno, iz tadašnje perspektive to se nije činilo toliko loše. Međutim, već tada je bilo i više nego jasno da mi Mostar ne može pružiti ono što ja želim u životu i da sama ne mogu izgraditi okolinu koja mi treba da se razvijam. Činjenica da u biblioteci na fakultetu u Mostaru nisi mogao posuditi knjigu koja nije bila iz tvoje struke (true story!) čini se sada jednako strašnom kao i tad.

 

Odmah nakon položenog zadnjeg ispita počela je Google potraga na temu „Kako otići iz Bosne i Hercegovine“.  Nakon mjesec dana traženja, bezbroj poslanih životopisa (naravno da nitko nije odgovorio, rad na crno u kafiću se ne smatra iskustvom ☺), naišla sam na ljetne seminare i kampove za mlade u okviru Bosne i Hercegovine. Uplovljavanjem u NGO vode otvorio se put ne samo ka domaćim nego i internacionalnim iskustvima. Zahvaljujući Youth in Action programu (današnji Erasmus+), učestvovala sam na mnogobrojnim kratkotrajnim lokalnim i internacionalnim projektima. Upravo moje prvo iskustvo života van Bosne i Hercegovine bio je EVS (Europski Volonterski Servis) u Poljskoj, u sklopu spomenutog programa.

 

Život u Poljskoj bio je prvi korak ka stvarnoj spoznaji o tome koliko život u BiH može ograničiti mogućnosti  mladog čovjeka i njegovu percepciju toga šta je realno i šta je moguće. Upoznavanje mladih ljudi od 22-23 godine, koji su ljeta provodili u edukacijskim kampovima na moru ili planinama, koji su prošli škole plivanja, skijanja, različitih jezika, koji su volontirali u zemljama poput Islanda, Argentine ili Nikaragve, išli na studenske razmjene u Dansku ili Tajland, i pored svega toga su tijekom svog studija već ostvarili određeno radno iskustvo  – ne znam da li to mogu nazvati kulturalnim šokom, ali šok je sigurno bio. Sljedećih nekoliko mjeseci provela sam kao au pair u Španiji. Činilo se da upoznajem jedan u potpunosti novi svijet gdje ljudi imaju iskustva, obiteljska putovanja, organizirano slobodno vrijeme ponuđeno na dlanu. Dobivši stipendiju Erasmus Mundus za doktorske studije u Republici Češkoj, sve te mogućnosti su postale i moje. 

 

Malo je reći da sam bila impresionirana (studentskim) životom u Brnu. Oduševljenje fakultetom je bilo posebna stvar: biblioteka za studente kakve sam vidjela samo u filmovima (i sanjala o istoj,  #nerd), potpuno opremljena i 24/7 otvorena tzv. „study room“, organizacija i struktura fakulteta, ljubaznost osoblja na odsjeku te 10 različitih programa za odlazak na razmjenu van zemlje. Četiri godine studija provela sam uživajući u svakom momentu boravka na fakultetu. Također, uspjela sam raditi sve ono za šta tijekom studiranja u Mostaru nisam imala mogućnosti – ići u pozorište, operu, pohađati različite vrste plesova, ići na tečaj jezika, ići na plivanje, naučiti skijati, probati različite vrste svjetskih kuhinja, ići na studentsku razmjenu – dva puta ☺.

 

Nakon završetka doktorskog studija, dok sam bila u potrazi za postdoktorskom pozicijom, radila sam kao projekt menadžer u marketinškoj firmi u Pragu. Ovaj posao sam našla nakon manje od dva tjedna traženja, s tim da sam imala ponudu da razgovor za posao u nekoliko firmi. Zvuči wow, zar ne? Zapravo, činjenica je da bilo koja osoba bez dana radnog staža, uz završen minimum bachelor iz bilo koje oblasti, ima mogućnost zaposlenja internacionalnoj kompaniji i stjecanja iskustva na sličan način. 

Pola godine kasnije, radim posao svojih snova. Trenutno sam zaposlena kao postdoktorski istraživač na Češkoj Akademiji Znanosti u Pragu i Institutu Psihologije u Krakovu u Poljskoj. Vjerojatno jedan od najljepših osjećaja koje imam otkako sam otišla iz Bosne i Hercegovine jeste osjećaj da neko cijeni moje znanje i trud.

 

Da li bi sva ova iskustva bila moguća da sam ostala u Mostaru? Da li bih radila posao svojih snova? Da li bih uopće radila? Vjerojatno ne. 

 

Svakim danom se budim sretna i zahvalna za sve što imam. Svaki dan započinjem sa motivacijom, željom, i što je najvažnije, mogućnošću da probam nešto novo, da napredujem. Istina, Mostar i Bosna i Hercegovina su jedan divan kraj sa prelijepom prirodom, savršenom hranom, i divnim ljudima. Život van Mostara i Bosne i Hercegovine pruža isto to, i sve ostalo. 

b1-portal, 01.08.2019.


Comments: 0